Forum / Pregledaj post / Broj posta 86

Objavljeno: subota, 19.3.2016 / 23:52

Tema: Gay život u Zagrebu

Pozdrav svima,

Zanima me ima li kakvih novosti po pitanju gay života, izlazaka i slično u Zagrebu. Osobno me saune i cruising barovi nikad nisu zanimali, tako da o tome ne znam ništa, ali klubovi i barovi svakako. Pa evo kraći pregled zagrebačke gay povijesti od 2000 na ovamo.

Svojevremeno je postojao klub BadBoy. Bio je smješten u krugu bivšeg kompleksa INA-e, bio je do bola zagušljiv, užasan ali je u to vrijeme bio jedini. Funkcionirao je godinu, dvije dana, ako i toliko.

Nakon BadBoya, otvorio se klub Global, smješten u centru grada, koji je već prvi vikend postao toliko popularan, da se BadBoy drugi vikend zatvorio. I tako je dosadni Zagreb ostao dosadan, opet na samo jednom klubu gdje izbora nije bilo - ili tamo ili ostani doma.

No, Global je bio hvaljen, rekli su mi da su ga svi voljeli. Osobno sam u njemu bio samo dva, tri puta i nije mi bio nešto, ali svakako nije bio rupetina kao BadBoy u kojem je bilo degradirajuće uopće se pojaviti, nakon probijanja kroz katakombe na Ksaveru.

Global i živio a s njime i gay život Zagreba. I zatvorio se. Jedno vrijeme nije bilo uopće nikakvog kluba. Bilo je to vrijeme kad je homofobni vlasnik jednog užanog kafića u Preradovićevoj ulici, profitirao baš od njemu mrskih pedera i lezbi, koji su uporno dolazili baš tamo, radili mu promet i slušali kako njegov autohomofobni konobar, pušta ni manje ni više nego proustaške pjesme jednog pjevača čije ime nije vrijedno spomena ovdje.

Global se doduše pokušao otvoriti na drugome mjestu, pod imenom G-Club, ali je lokacija bila malo izvan centra, vlasnik se nije narodnjacima dodvorio infantilnim gostima i stvar je propala.

Nakon perioda Globala, otvoren je, po meni apsolutno najbolje mjesto koje je urbani gay Zagreb ikad imao - G-Bar. Ali achtung, achtung, G-Bar i G-Club nisu isto. G-Bar bio je omanji vrlo lijepo uređeni bar u Mesničkoj ulici u centru grada. Doduše, bilo je onih kojima je bilo dosta teško popeti se par desetaka metara uz tu malu, strmu ulicu koja vodi prema Gornjem Gradu, no domena osobne lijenosti ne može utjecati na ocjenu kvaltete tog mjesta.

G-Bar bio je cozy, uredan a njegovi gosti su se ponašali baš onako kako bi neki do nas poželjeli - javno dostojanstveno, a doma s friško pokupljenim frajerom sa šanka, kako god. I baš kao takav bio je najbolje mjesto koje je Zagreb ikad imao. Doduše, takav ugodan, cozy i pristojan, nekako nikad nije privukao široke mase koje su nahrlile u klub Rush, otvoren nakon par godina soliranja G-Bara na zagrebačkoj gay sceni. I, po starom dobrom običaju dosadnog Zagreba, opet se zatvorio postojeći klub jer su svi prešli u taj novi.

A taj novi... bio je jefino uređen, tijesan, ponekad pretjerano zagušljiv i krcat mlađom populacijom, koja je malo po malo, nametnula neizostavni balkanski "šarm" turbo folka uvijek i svugdje. No, Rush je ispričao svoju priču uspjeha. I ruku na srce, priča ju još uvijek. Definitivno nije bio niti je mjesto za svačiji ukus, ali ide mu dobro.

Na sreću nas koji nismo u Rushu pronašli mjest gdje bismo voljeli izaći, dva neobično sipatična dečka su odlučili otvoriti klub/bar pod imenom Hotpot. Slučajnost je htjela da su prosto za taj klub našli u neposrednoj blizini Rusha, pa je Zagreb jadan ni kriv ni dužan, prvi put u svojoj povijesti, dobio dva gay kluba u centru. Wow. Metropola i pol.

Hotpot, smješten u Petrinjskoj ulici, bio je dugo vremena poluprazan. Čak ni vikendi nisu uspjevali napuniti to mjesto gostima. Ali nije se dao trendovima. Bio je besprjekorno uredno mjesto, ukusno uređen, s neobično simpatičnim gazdama, inače dečkima koji su prostor tog kluba dvije godine sami uređivali. Malo po malo, Hotpot se punio, postao je mjesto gdje se išlo prije Rusha. Bio je to vjerojatno zlatno doba gay života u Zagrebu.

Tada se otvorio još jedan klub, Dramatik, smješten na glavnom zagrebačkom kolodvoru. Velik prostor ali vječno prazan. Mjesto koje se je pokušalo etablirati kao klub u kojem možete vidjeti golišave nauljene nabildane europske dečke (koji su najčešće bili iz Mrduše Donje, a ne iz Berlina, Londona ili Pariza...) i mjesto u kojem je ono malo lokalnih gejeva koji gaje kult nabildanog tijela, pokušavalo pronaći drugu nabildanu gumenu lutku za sebe.

Zatim je, na sveopće čuđenje mlađeg dijela gay scene, Rush postao prošlost na lokaciji na kojoj je bio. Kasnije se ukazao u onom istom prostoru gdje je nekad bio propali G-Club, nasljednih također zatvorenog Globala. I sad je tamo. Tamo je turb folk a turb folk čudo je iznad svega. Drži klub Rush punim, čak iako je smješten bogu iza nogu.

A Hotpot, ni kriv ni dužan, oglaskom Rusha iz "komišiluka", napunio se ljudima. I ostao pun, čak i nakon što je promijenio vlasnika.

I tako danas, kad dođete u Zagreb, možete birati otići u Hotpot u Petrinjskoj ulici, Rush u Savskoj ulici ili u Dramatik koji se sad zove Taboo.

Bujrum!